Supervizija

Strategija razvoja socijalne zaštite u Srbiji (2005) uvodi sistem kvaliteta, kao jedan od najznačajnijih ciljeva u sistemu socijalne zaštite. Ovaj cilj realizuje se kroz stratešku opredeljenost ka kontinuiranom jačanju profesionalnih kapaciteta zaposlenih u socijalnoj zaštiti i unapređenju dobrobiti korisnika. Među različitim vidovima podrške posebno mesto zauzima supervizija, koja svoje praktično ostvarenje u praksi započinje 2008. godine, uvođenjem Metoda vođenja slučaja i supervizije u centrima za socijalni rad.

Supervizija kao formalni proces obezbeđuje da se, primenom određenih standarda, realizuju radni zadaci u službama socijalne zaštite kroz profesionalnu podršku i stručno usavršavanje zaposlenih. Supervizija treba da obezbedi:

  • monitoring radnog procesa u odnosu na svakog korisnika u sistemu
  • podršku stručnim radnicima i
  • kontinuirano unapređivanje profesionalnih kompetencija zaposlenih.

Posebna svrha supervizije je da omogući stručnim radnicima da razvijaju znanje i kompetenciju, preuzmu na sebe odgovornost za sopstvenu praksu i podignu na kvalitetniji nivo zaštitu korisnika i njihovu sigurnost u procesu pružanja usluga. Reč je o interakcijskom procesu u kojem jedan iskusni i edukovani stručnjak preuzima odgovornost da radi sa drugim stručnjakom kako bi se postigli odgovarajući lični, profesionalni i metodsko-organizacioni standardi u radu sa korisnikom, odnosno njegovom porodicom.

Uloga Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu u razvoju i primeni koncepta supervizije je višestruka:

Republički zavod za socijalnu zaštitu je 2007. u saradnji sa resornim ministarstvom i Pokrajinskim zavodom za socijalnu zaštitu, kreirao model supervizije prilagođen stepenu razvoja sistema socijalne zaštite u Republici Srbiji, po ugledu na anglosaksonski model. Osnove supervizijskog pristupa u podršci Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu realizuju se kroz koncept podrške baziran na:

Integrativnoj superviziji – usmerenost na proces i podršku stručnjacima u boljem razumevanju odnosa, uzroka nastanka problema ili sukoba i iznalaženju konstruktivnih načina njihovog prevazilaženja (cilj - profesionalni i lični razvoj stručnjaka i povećanje njihove kompetentnosti kroz uvide, uspostavljanje novih odnosa, diferencijaciju stavova i osećanja), i

Organizacijskoj superviziji – fokusiranost na sadržaj rada u određenoj oblasti: vid „stručnog vođenja“, upućivanja kako obavljati određeni posao, definisanje etičkih normi, prioriteta, razvijanje i usaglašavanje strategija odgovora na nove potrebe korisnika (cilj - unapređenje kvaliteta rada, efikasnosti u radu i dobrobiti korisnika). 

Zavod priprema stručne radnike u CSR za obavljanje uloge supervizora. U tom cilju, Republički zavod za socijalnu zaštitu koordinirao je i učestvovao u kreiranju dva programa obuke: Program osnovne obuke za supervizore u centrima za socijalni rad (Program je do sada imao 33 realizacije i pohađalo ga je 515 stručnih radnika) i Program unapređenja kompetencija za pružanje supervizijske podrške u socijalnoj zaštiti (5 realizacija sa 69 učesnika).

Kontinuirana supervizijska podrška supervizorima u CSR –Zavod od 2011. Realizuje kontinuiranu supervizijsku podršku kojom su obuhvaćeni supervizori iz 125 centara za socijalni rad, teritorijalno organizovanih u 11 grupa, od kojih se sa svakom grupom 4 puta godišnje realizuje supervizijska podrška.

Imajući u vidu predočene rezultate, kao i dinamičnost samog koncepta supervizije, Zavod će i u narednom periodu pokušati da na pravi način odgovori na aktuelne potrebe sistema socijalne zaštite i stručnih radnika, što podrazumeva visok stepen fleksibilnosti i prilagodljivosti u realizaciji supervizijskog procesa. Kako se bude menjao profesionalni kontekst i sistem socijalne zaštite, tako će se i supervizija prilagođavati ovim promenama i zahtevima. Pri tom se, ni jednog trenutka, ne gubi iz vida korisnik čija je dobrobit krajnji cilj sistema i samog procesa supervizije.

 

Preuzmite analizu