Unapređenje procesa licenciranja pružalaca usluga

Licenciranje je postupak kojim se ispituje da li organizacija/ustanova ispunjava kriterijume i uslove za pružanje usluga socijalne zaštite. Ishod ovog postupka je licenca, dokument kojim se potvrđuje da podnosilac zahteva ispunjava utvrđene uslove. Ministarstvo nadležno za socijalnu zaštitu izdaje licencu na 6 godina, ili ograničenu licencu koja se može izdati samo jednom i na period ne duži od 5 godina. Po isteku roka važenja, licenca se produžava postupkom koji je istovetan postupku dobijanja licence. Usluge koje podležu licenciranju mogu pružati samo organizacije koje poseduju licencu, a uslovi propisani Pravilnikom o licenciranju moraju se poštovati tokom ukupnog perioda važenja licence. U suprotnom, licenca može biti suspendovana i/ili oduzeta.

Licenciranje je propisano Zakonom o socijalnoj zaštiti (2011) i uređeno Pravilnikom o licenciranju (usvojen 2013, a u primeni od maja 2016. godine). Licenciraju se pružaoci usluga koje su obuhvaćene Pravilnikom o minimalnim uslovima i standardima (usvojen 2013, a u primeni od maja 2016. godine). Počevši od aprila 2011. godine, kada je stupio na snagu Zakon o socijalnoj zaštiti, sve ustanove socijalne zaštite bile su u obavezi da usklade svoja akta, organizaciju i poslovanje sa Zakonom i da podnesu zahtev za licenciranje do maja 2016. godine.

Registar licenciranih organizacija koji sadrži podatke o svim izdatim, obnovljenim i oduzetim licencama, kao i podatke o izrečenim merama suspenzije licence vodi Ministarstvo nadležno za socijalnu zaštitu.

Licenciranje je jedan od osnovnih mehanizama za uvođenje i unapređivanje sistema kvaliteta u uslugama socijalne zaštite.

Republički zavod za socijalnu zaštitu je bio partner donosiocu odluka u izradi Zakona i pratećih pravilnika kojima je uspostavljen i uređen sistem kvaliteta usluga socijalne zaštite. Tim Zavoda je radio na izradi nacrta i pilotiranju pravilnika, a pružao je i stručnu podršku u implementaciji donetih normativnih akata. Sačinjeno je Uputstvo za pripremu dokumentacije i izradu elaborata o ispunjenosti uslova za izdavanje licence pružaocima usluga socijalne zaštite, kao i instrument - „Ček lista potrebnih dokaza u postupku licenciranja organizacija“.

Broj licenciranih pružalaca usluga, kao i broj podnetih zahteva, progresivno raste. Najviše licenci je izdato za uslugu smeštaja odraslih i starijih, a među pružaocima usluga u zajednici, najviše izdatih licenci je za uslugu pomoć u kući.

Višegodišnja primena Zakona i pratećih pravilnika koji regulišu sistem kvaliteta usluga, ukazuje da bi trebalo neka rešenja korigovati, neka unaprediti, a neka uspostaviti. U narednom periodu, pored novoprimljenih zahteva, obim poslova u postupku licenciranja će značajno biti uvećan i zahtevima za obnavljanje licenci, pa je potrebno da se radi na unapređivanju procesa licenciranja, skraćivanju potrebnog vremena za obradu dokumentacije i efektivnijem izdavanju licenci. Osim toga, trebalo bi dopuniti Pravilnik o minimalnim uslovima i standardima normama koje uređuju usluge koje su prepoznate u Zakonu, a nisu obuhvaćene važećim Pravilnikom. Praksa je ukazala da bi neke minimalne uslove i standarde kvaliteta trebalo dodatno specifikovati (npr. način angažovanja zaposlenih), a neke druge korigovati (npr.broj angažovanog osoblja).

Zakon o socijalnoj zaštiti

Pravilnik o licenciranju organizacija socijalne zaštite

Pravilnik o bližim uslovima i standardima za pružanje usluga socijalne zaštite

Pravilnik o stručnim poslovima u socijalnoj zaštiti

Pravilnik o licenciranju stručnih radnika u socijalnoj zaštiti